nedjelja, 21. studenoga 2010.

A kako je krenulo ...

Jučer sam komentirala kako mi nekako ne ide od ruke ... da nekako! Nikako! Krenula sam drastično skratiti svoju "to do" listu, što je naravno bilo potpuno krivo. Ne valja raditi kasno, ne valja raditi pod "presingom". Kako je krivo krenulo, tako je krivo završilo ... pa sam stala i otišla spavati.

Danas smo sve to lijepo zaboravili i krenuli nanovo. I nema toga što se ne može popraviti. Srce mi je na kraju ipak bilo na mjestu.

Do idućeg posta, lijep pozdrav, Sandra Z.

Rođendanski poklon za moju dragu šogoricu Ninu

Pladanj 


... i komplet svijeća