srijeda, 31. kolovoza 2011.

Kada bi te još jednom mogla vidjeti ...

... došla bi ti na vrata, a ti bi mi s osmjehom mahnuo rekavši "... uđi, sjedi malo..."  i ostavio posao kojeg bi u tom trenutku radio

... popili bi kavicu i razgovarali o vrtlariji, kao što smo često znali ... pitao bi me što radim ovih dana, na što bi se nasmijala i odmahnula rukom ... "ništa posebno", rekla bi

... pitala bi te kuda namjeravaš idući put otputovati, u koju zemlju ...pričao bi mi kako si doživio onu u kojoj si zadnji put bio i kako si oduševljen arhitekturom i ljudima

... sigurna sam da bi dobar dio vremena proveli u prepričavanju anegdota iz prošlosti ... a njih je bilo zaista mnogo

... a najvažnije od svega, rekla bi ti kako sam sretna što te znam

Photo by Branko G.

Broj komentara: 18:

  1. jako emotivno, probudilo je u meni i neka moja privatna sjećanja

    OdgovoriIzbriši
  2. Joj Sandra....veliko blago je imati i poznavati nekog takvog...a i on to zna,sigurna sam!Ljubim!

    OdgovoriIzbriši
  3. Puno emocija u ovih nekoliko rečenica... i mene si odvela u drage uspomene...

    OdgovoriIzbriši
  4. Retki su oni pravi prijatelji, zato ih treba negovati kao najlepši cvet!

    OdgovoriIzbriši
  5. Prekrasna fotografija kao i tekst!

    OdgovoriIzbriši
  6. jer gestama nikad ne možemo iskazati naše prave osjećaje ali zato imamo riječi.... Pozdrav. Loredana

    OdgovoriIzbriši
  7. malo je ljudi o kojima bih ja mogla napisati ovakav tekst....ali ih ima:)....
    neki ljudi u nama ostavljaku neizbrisiv trag,hvala što si nas sve ovim emotivnim tekstom podsjetila na njih:)....

    OdgovoriIzbriši
  8. Sigurna sam da on to već zna..

    OdgovoriIzbriši
  9. Draga Sandra,

    nismo se stigli upoznati ali znam sve o vašem i Brankovom prijateljstvu i znam koliko ste mu bili dragi. Vaš rad još uvijek stoji na počasnom mjestu u njegovoj kuhinji i mogu vam reći da se uvijek gostima hvalio kako ste ga napravili samo za njega. Od svih ukrasa u kuhinji, a ima ih, vaš mu je bio najdraži.

    Hvala vam na svemu.

    Robert

    OdgovoriIzbriši
  10. Ajme, dragi Robert, kako ste me samo razveselili svojim komentarom. Ne prođe dan a da ne pomislim na Branka ... čini mi se da ga vidim ... i pomislim da će svako malo ući na vrata... na žalost, to neće biti moguće. Ali, svima nama ostaju sjećanja na njega i lijepe uspomene. I dokle god to bude tako, živjet će. Tješi me pomisao da je sada sigurno na nekom boljem mjestu, da mu je lakše. Hvala Vam najljepša što ste se javili, i tko zna, možda se i upoznamo jednom prilikom. To bi bilo lijepo. Puno pozdrava, Sandra.

    OdgovoriIzbriši

Zahvaljujem na vašem komentaru.