Kada bi te još jednom mogla vidjeti ...

... došla bi ti na vrata, a ti bi mi s osmjehom mahnuo rekavši "... uđi, sjedi malo..."  i ostavio posao kojeg bi u tom trenutku radio

... popili bi kavicu i razgovarali o vrtlariji, kao što smo često znali ... pitao bi me što radim ovih dana, na što bi se nasmijala i odmahnula rukom ... "ništa posebno", rekla bi

... pitala bi te kuda namjeravaš idući put otputovati, u koju zemlju ...pričao bi mi kako si doživio onu u kojoj si zadnji put bio i kako si oduševljen arhitekturom i ljudima

... sigurna sam da bi dobar dio vremena proveli u prepričavanju anegdota iz prošlosti ... a njih je bilo zaista mnogo

... a najvažnije od svega, rekla bi ti kako sam sretna što te znam

Photo by Branko G.

Kako je život prolazan ...

... često znam pomisliti i reći. Ali, kada život postane prošlost za jednog malog anđela, ne mogu to prihvatiti. Treba mi dugo vremena da se priberem ... da odagnam tužne misli ...

Zato drage moje, uživajte u svakom trenutku kojeg možete provoditi sa svojim najmilijima. Nema mjesta svađama, teškim riječima, inatima ... jer, život je prekratak da ga potrošimo nepromišljeno i sebično ... Ali, znamo mi to, samo ponekad zaboravimo...

V. draga, neka te anđeli čuvaju ...