nedjelja, 21. studenoga 2010.

A kako je krenulo ...

Jučer sam komentirala kako mi nekako ne ide od ruke ... da nekako! Nikako! Krenula sam drastično skratiti svoju "to do" listu, što je naravno bilo potpuno krivo. Ne valja raditi kasno, ne valja raditi pod "presingom". Kako je krivo krenulo, tako je krivo završilo ... pa sam stala i otišla spavati.

Danas smo sve to lijepo zaboravili i krenuli nanovo. I nema toga što se ne može popraviti. Srce mi je na kraju ipak bilo na mjestu.

Do idućeg posta, lijep pozdrav, Sandra Z.

Rođendanski poklon za moju dragu šogoricu Ninu

Pladanj 


... i komplet svijeća

nedjelja, 5. rujna 2010.

Dva nova komada ...

... koja su našla svoje mjesto u zagorskoj kučici i nadopunile našu zbirku starina.


Postolarska šivača mašina Singer


Sat s barometrom


Sat je doživio mali make-up: pozlata i patiniranje na nekim dijelovima. Sve ostalo je original, kako je i bilo. Još samo baterija i Kućicom će odzvanjati "tik-takanje"

Sve nabavljeno zahvaljujući mojem dragom tati, koji je, poznavajući moju ljubav za starinama, u pravom trenutku na pravom mjestu pitao za ove predmete.

Do idućeg posta, lijep pozdrav, Sandra Z.

utorak, 3. kolovoza 2010.

Konačno da i ja nađem svoj prozorski okvir

... kojeg već dugo priželjkujem. Od onda kada sam na blogu Hobbychic pročitala post na temu uređenja starog prozorskog okvira. Tea, nadam se da se nećeš ljutiti što sam škicnula i "ukrala" ideju.

Već dugo razmišljam o tome na koji način uokviriti stare fotografije Zagorske kućice, onakve kakva je bila kada je postala naša. Zarasla u bršljan, zapuštena, sama ... Okvir je morao biti poseban, star, pohaban. A što bi bilo bolje od starog, pohabanog prozorskog okvira. Nabavljenog, naravno, na Hreliću (joj, već sam dosadna s tim, je'l da ?).

Na žalost, samo je jedno krilo bilo na raspolaganju. Ali, bolje išta nego ništa. Ionako nisam mogla vjerovati koliku sreću imam nabasati na tako nešto. Bitno da je staklo bilo cijelo a drvo koliko toliko u dobrom stanju. Još se prodavač čudio "... kako to da se gospodična (ok, ovo za gospodična sam mudro odlučila ne ispravljati ...) zanima za tak nešto?". E, kad bi on znao za što se sve "gospodična" zanima!

Pošmirglala sam ga, očistila, premazala s nekoliko slojeva lazurom boje lješnjaka. Podloga za fotkice je komad laminata, obojan akrilom i "obučen" u 2. sloj salvete sa smeđim ornamentima. Rubovi dorađeni bitumenom. A fotkice - razvijene u crno-bijeloj boji, za dodatni dojam starosti.

Do idućeg posta, lijep pozdrav, Sandra Z.


subota, 31. srpnja 2010.

Lisarica - Mali biser na moru - 3.dio

Posebno sam izdvojila ove fotografije starih vratiju i portala slikanih u Lisarici. Na žalost, bura, more i sol čine svoje i iz godine u godinu sve više propadaju. Šteta!

Tko zna tko je sve prolazio njima ... otvarao ih ... zaključavao ...čije su to kuštrave glavice provirivale kroz prozore ...

Do idućeg posta, lijep pozdrav, Sandra Z.


 

 

 
 















p.s. i fotografija jednog kutka Kamare - da li možda uočavate predmete mog obožavanja? Naravno - kredenc i stare prozorske okvire .... ah, mogla sam samo uzdisati ... Hreliću, vraćam se tebi!

petak, 30. srpnja 2010.

Lisarica - Mali biser na moru - 2.dio



Ako nikako drugačije, barem da vam još kojom fotografijom probam dočarati svu ljepotu ovog Malog bisera na moru.






Lisarica - Mali biser na moru - u slici 
(i ponekom riječi)


 ... mala kapelica iznad mjesta uređena je prije nekoliko godina


... srce mjesta Zidine i "novije" zgrade u nastavku


... agave svoje korjenje pružaju među stoljetnim kamenjem


... Stara Kuća - na 1. katu se nalazi Kamara 
(soba u kojoj je odsjeo Car Franjo Josip na svojem proputovanju)
... ostaci Zidina koje nagrizaju vrijeme i sol


... kolone na svakom koraku
(vezovi za trgovačke brodove nekada)






... izgleda da ovdje nema ni trunke zemlje a ipak raste


... morsko blago

Nastavak posta o Lisarici, posebno izdvojene fotografije starih vratiju i portala, moći će se naći u trećem dijelu.

Do idućeg posta, lijep pozdrav, Sandra Z.

četvrtak, 29. srpnja 2010.

Lisarica - Mali biser na moru - 1. dio



I moj je godišnji završio. Vratila sam se u Zagreb koji me dočekao sparan, ali još uvijek sunčan. Predivni su bili ovi dani koje sam provela u "malom biseru na moru".





Malo je to (s troduplim naglaskom na malo) mjesto, bolje reći skup kuća, na potezu imeđu Karlobaga i Starigrada Paklenice ili, kako ja običavam reći, "pored Starigrada Paklenice u jednoj maloj uvali".

Smjestilo se ispod Velebita, u uskom prostoru omeđeno Magistralom s gornje strane i morem s donje strane. Na prostoru koji je taman toliko velik da bude temelj nekoliko kuća, što novijih, što starijih, ali bez ikakvih prostornih mogućnosti za daljnje "građevinsko" širenje.


... prolaz ispod Magistrale u mjesto

Srce mjestašca čini skup kamenih kuća koje mještani zovu Zidine. U svojoj 300-tinjak godina staroj povijesti bile su dom pet obitelji Zubčića. Svi su se oni raselili, rijetki su još ostali (zaista rijetki). Zidine čuvaju i jednu atrakciju - Kamaru (sobu) u kojoj je, na svojem proputovanju, odsjeo Car Franjo Josip. Još uvijek se mogu razaznati ornamenti na stropu prostorije koja je bila posebno pripremljena za taj veliki događaj.







Inače, ova je mala (ali duboka) luka bila i trgovinski i prometno veoma značajno utočište brodova. Ostaci tog doba velike su kolone smještene uz rubove obale za koje su se vezali trgovački brodovi.



... kolone za trgovačke brodove nekada


... a sada su dovoljni mali vezovi za nekoliko preostalih kaića

Što je još zanimljivo za izdvojiti. Svakako - "vrulje". Izvori su to slatke vode koja izvire sa Velebita. Pravi su prirodni "hladnjak" i "perilica rublja". Hlade more (koje je zato izuzetno čisto), hlade lubenice, divno ispiru plahte koje su mekane i biserno bijele. Ovisno o dobu dana možete, dok se kupate, na površini osjetiti slatku, pitku vodu i slobodno ju probati ...  Zimi, naravno, nije tako divna slika. Slatka voda se sa svom silinom obrušava s Velebita i doslovce potapa uličice i obalu na svojem putu prema moru, tako da postavljeni odvodi često nisu dovoljni.



... vrulje izviru iz svih mogućih prolaza duž obale


A o kojem se to malom "biseru na moru" radi?

Predstavljam vam Tribanj Lisaricu



Tribanj Lisarica








... jutro u Lisarici, bonaca
Više fotografija ovog Malog bisera na moru slijede u 2. dijelu ovog posta

Do idućeg posta, lijep pozdrav, Sandra Z.