Već dugo razmišljam o tome na koji način uokviriti stare fotografije Zagorske kućice, onakve kakva je bila kada je postala naša. Zarasla u bršljan, zapuštena, sama ... Okvir je morao biti poseban, star, pohaban. A što bi bilo bolje od starog, pohabanog prozorskog okvira. Nabavljenog, naravno, na Hreliću (joj, već sam dosadna s tim, je'l da ?).
Na žalost, samo je jedno krilo bilo na raspolaganju. Ali, bolje išta nego ništa. Ionako nisam mogla vjerovati koliku sreću imam nabasati na tako nešto. Bitno da je staklo bilo cijelo a drvo koliko toliko u dobrom stanju. Još se prodavač čudio "... kako to da se gospodična (ok, ovo za gospodična sam mudro odlučila ne ispravljati ...) zanima za tak nešto?". E, kad bi on znao za što se sve "gospodična" zanima!
Pošmirglala sam ga, očistila, premazala s nekoliko slojeva lazurom boje lješnjaka. Podloga za fotkice je komad laminata, obojan akrilom i "obučen" u 2. sloj salvete sa smeđim ornamentima. Rubovi dorađeni bitumenom. A fotkice - razvijene u crno-bijeloj boji, za dodatni dojam starosti.
Do idućeg posta, lijep pozdrav, Sandra Z.